O NAMA


MIJO BAKOVIĆ

Čovjek koji je uvijek spreman pomoći drugima

Drago mi je što smo se nakon Domovinskog rata i oslobođenja ovog dijela Slavonije među prvima vratili na svoja ognjišta, što su nam kuće obnovljene, izgrađena infrastruktura, što se vratio život u naše selo, što smo opet svoji na svome - rekao nam je na početku razgovora Mijo Baković iz Gornjih Bogićevaca, vrijedan i samozatajan član naše župe.  

Evo i nekoliko crtica iz njegova životopisa. S roditeljima i trojicom braće doselio se 1954. godine iz okolice Mrkonjić grada u Gornje Bogićevce. Najveći dio radnog vijeka proveo je u novogradiškom „Sekuliću“. Još prije rata bio je aktivan u selu, obnašao je dužnosti predsjednika, a kasnije i tajnika mjesne zajednice. Tada je, kaže, sredstvima samodoprinosa pokrenuta izgradnja društvenog doma kojim se sada Bogičevljani ponose, ali i druge akcije.

Uoči rata, kada su Gornji Bogićevci bili izloženi djelovanju srpskih provokatora iz okruženja, Mijo je sudjelovao u pozivanju susjeda Srba na miran život, zauzimao se da ne provociraju jedni druge, kako bi se izbjegli sukobi na nacionalnoj osnovi koje su raspirivali srpski ekstremisti. 

Nažalost, nedugo nakon toga započela je velikosrpska agresija i gospodin Baković, kao i svi suseljani, morao je s obitelji napustiti selo i otići u progonstvo. Odmah se aktivno uključio u obranu domovine, bio je zapovjednik satnije u Drugoj domobranskoj bojni, 121. brigade HV.

Nakon vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ i oslobođenja 1995. godine, uslijedili su povratak na razrušena i spaljena ognjišta i počela obnova sela.

Sretan što se sa obitelji vratio u Gornje Bogićevce Mijo je nakon razvojačenja 1996. godine preuzeo vođenje Općinske organizacije Crvenog križa, a 1999. godine osnovao je Udrugu umirovljenika Gornji Bogićevci, čiji je predsjednik.

- Naša udruga ima 60-ak članova. Najviše se bavimo nabavom ogrjevnog drveta, a organiziramo i druge aktivnosti. Pomažem ljudima koliko mogu, radim i za „Caritas“ pri župi, pomažem i našem svećeniku fra Iliji Stipiću. Član sam i Župskog vijeća - kaže nam Mijo Baković.

Kroz sve aktivnosti našeg sugovornika kojeg potpisnik ovog teksta poznaje godinama, iskazuje se humana i ljudska crta čovjeka koji se uvijek nesebično zalagao za razvoj i blagostanje svoje zajednice u kojoj živi i radi.

Sretan je što su Gornji Bogićevci i ostala sela ovog dijela Slavonije obnovljena, što su na ovim našim prostorima novi dom pronašle mnogobrojne obitelji Hrvata protjeranih iz BiH i drugih dijelova bivše države, koji se bore za život i, kako kaže, dobro su se uklopili u ovu slavonsku sredinu. Žao mu je što ima mnogo mladih nezaposlenih, ali i neobrađene i zapuštene zemlje. 

- Poručio bih svim mještanima, svim našim župljanima, da ne zaborave crkvu, da ne zaborave vjeru, jer to nas je u Domovinskom ratu održalo i spasilo - rekao nam je na kraju razgovora Mijo Baković za uskrsni broj “Vjesnika”.      (V. Hudolin)

Ljudi ga cijene i poštuju

Mijo je puno surađivao sa fra Josipom Bošnjakovićem, a kasnije je nastavio dobru suradnju sa mnom. On je desna ruka svećeniku. Tih, miran i pomalo neprimjetan, čovjek koji je uvijek spreman pomoći i sudjelovati u svim akcijama. Ljudi ga cijene i poštuju. Žao mi je što nije ostvario pravo na vojnu mirovinu, iako je cijeli Domovinski rat proveo u Hrvatskoj vojsci. Mislim da je to velika nepravda prema tom čovjeku, ali i drugim braniteljima koji su doživjeli sličnu sudbinu - kaže fra Ilija Stipić.